SOTONIZAM 616

Obred opisan nije obred koji podržavamo nego čisto radi razmišljanja i pokušaja shvaćanja drevnih načina. Ne izvodite ovaj obred...


Zbog nadolazečeg dana odlućeno je da se postavi jedan stari obred za koji su nas mnogi pitali i tražili slićnog. Ovaj obred ima mnogo verzija za sada ćemo dati samo jednu.
Prisjetimo se Halloween je zapravo keltski dan na koji kako su oni smatrali se okupljaju mrtvi.
Ovaj obred je stvoren za sklapanje ugovora s Vragom a ćini se baš na taj dan.

Obred inicijacije je osoban osim ako ne odlučite da ga obavljate grupno.
Za obred je potrebno imati: Jednu ili više crnih, plavih ili crvenih svijeća, steriliziranu iglu, komad čistog papira, suho pero za porpisivanje svog imena. Potpisi se obavljaju u vlastitoj krvi.

Na papir napiši sljedeću molitvu:
Pred svemogućim i svebičnim bogom Sotonom/Luciferom i i prisustvu svih demona u paklu, koji su jedini i istiniti bogovi, ja (izreci svoje puno ime i prezime) se odrićem bilo kojih i svih svojih prošlih savezništva. Odrićem se lažnog JudeoKrščanskog boga Jahvea, odrićem se njegova sina Isusa i odrićem se duha svetoga. Proglašavam Sotonu/Lucifera kao svojeg jedinog boga. Obećajem da ču preppoznavati i slaviti njega u svemu što jest, bez ustručavanja, bez poželjnjih misli za povratkom i tražim njegovu pomoć pri ovome životu.
Uzmi iglu i probuši si kažiprst, iscjedi malo krvi i umoći pero u njega. Još jednom izrecitiraj molitvu na glas, zatim presavij papir i zapali ga na svijeću. Možeš ostati i meditirati sve dok se svieće ne ugase.
Na kraju obreda izreći Ave Satana

Prije obreda je važno okupati se radi poštovanja

Želiš li pronaći unutarnji mir, ne očekuj ništa od sebe i drugih, ne traži ništa od njih osim onog najpotrebnijeg. Jer veliko je pitanje; Dali možeš dati koliko i možeš uzeti? Uzimajući i tražeći stalno, duša postaje nemirna a put do mira iz te točke davno je zaboravljen. Znaj da tvojim životnim potrebama mora doći kraja, a o kraju ti odlučuješ kakav će biti.

Ljudi uče o bogu koji je ljubav i koji poznaje i živi u ljudima. Ako taj bog živi u nama, znači da poznaje i mržnju, a ako je i poznaje znači da je i kao dio sebe koristi, a taj je bog onaj bez mržnje. Ako pak ne živi u nama ili na bilo koji drugi način ne poznaje mržnju, ne može se zvati bogom jer nije svemoćan. A ako ne poznaje mržnju, kako onda može poznavati ljude u njihovoj cijelosti? Ako bog poznaje mržnju, ne može biti subjektivan u vezi nje i ne može se tvrditi da ju razumije. Da bi ju razumio mora biti objektivan, što znači da i bog može mrziti. Zato čovjek mora težiti samospoznaji i vjeri u sebe, a ne težiti vjeri i spoznaji Jednoga Boga.

U Početku bijaše nečega čega je uvijek i bilo. Ništavilo je ono čega nikad nije bilo. Da je ništavilo bilo nekada bilo bi i danas. Sve što postoji, postoji od uvijek a sve sto je oduvijek ujedno je i za uvijek i ono je božanstveno. Sve što postoji je Aloim. Ipak, svaki dan ima svoji kraj, on nestaje i više se neće ponoviti. U nama od jučer ostaje samo njegova sjena, stoga ispuni svaki dan i to tako da te sjene ne postanu bolne. Ispuni si svaki dan, da biš u njegovim sjenama sutra uživao.
Čovjek koji ima sve materijalno u svijetu šo novac može kupiti, može biti i najsiromašniji čovjek na svijetu. Previše se trudite oko materijalnog, onog što oči vide i ruke mogu uzeti, toliko previše da ste oslijepili na ono duhovno. Ironično je da ono što vam nitko ne može oduzeti, a najvrjednije je od svega, vi ni ne znate da imate, ne znate ni da postoji. Vjeruj u svoju vjeru i u svoj duh, neka ti budu nepokolebljivi, i bit češ naj bogatiji čovjek na svijetu. Ne zaboravi da si i duhovno biće, te kako tvome tijelu treba hrana da živi, tako treba i tvom duhu. Nemoj živjeti da biš radio, nego radi da biš živio, radi za svoje tijelo i za svoji duh. Ni tijelu ni duhu nemoj davati više nego što mu treba. Radom dolazite do potrepština koje su vam potrebne za živjeti, ali često postajete i pohlepni pa zaradite i za desetke života a imaš samo jedan život. Tužno je da tek na samrtnoj postelji shvatite da sve ono materijalno vam nije toliko potrebno koliko i duhovno. Ono materijalno nećete moči ponijeti sa sobom u drugi život. Stoga više teži onom nematerijalnom, onom duhovnom, jer duh prelazi u vječnost a tijelo umire. Provedeš li svoj život misleći samo na materijalno bogatstvo, proveo si svoj život zaboravljajući na svoju dušu. Vjeruj, budi u dodiru sa svojim unutarnjim JA svaki dan i nećeš se izgubiti nikada, i nećeš nikada zaboravit na svoju dušu. Za svoju vjeru, za svoj duh, za to trebaš živjeti.

Posto je Aoim sve i nalazi se u svemu što jest, pošto je Aloim i ono živo i ono mrtvo, početak i kraj, znači da u vama živi i život i smrt. Shvati ove riječi jer doista su pronicave.

Patnja ne mora uvijek biti razorna. Patnja je neizbježna za svakoga, zbog nje izgubiš percepciju zdravog razmišljanja i drži te budnim noćima. Ali isto tako iz patnje možeš puno naučiti. Prilijepi svoju patnju, patnji Sotone, Sotona pati jer je kroz stoljeća poznat kao lažac, nečisti, ubojica, krivac za sve zlo na svijetu, za sav grijeh. Aloim je u svemu i Aloim je sve, svemu daje smisao i razlog. Nemoj misliti da je i tvoja patnja besmislena i proizašla iz tame, carstva hladne tišine, nego pronađi smisao patnje, prouči je, postavi se iznad nje i pronađi rješenje svojim mukama.Učini od patnje svojeg učitelja, neka te nauči razlozima tvoje boli, tako da ako ti ponovno pokuca na vrata, znati češ kako joj pristupit. Istinu su rekli: Što te ne uništi, ojača te.

Strpljenje je bitno za duhovni razvoj, nemoj se truditi razviti od jednom, za znanje, duhovni razvoj i spoznaju potrebno je mnogo vremena. Također je istina da je strpljenje vrlina. Ništa ne dolazi od jednom, ni naj mudrijima među vama. Sve ima svoj put i sve ima svoju svrhu.

Ljudi koji vas žele promijeniti su ljudi koji vam ne žele dobro. To nisu ljudi koji misle na vas nego misle samo na sebe. Ti ljudi ne žele imati pored sebe najbolju verziju vas samih nego žele kraj sebe imati svoju ideju o vama. Tko je kome uvijek najbolji? Pa uvijek sam sebi a oni koji baš žele promijeniti su upravo oni koji žele svoju ideju o ljudima imati pored sebe. Ako je nekome zaista stalo onda vas taj želi onakvima kakvi zapravo jeste sa svim svojim manama i vrlinama. A kad žele da ste drugačiji i još vam kažu kakvi trebate biti onda žele samo svoju viziju savršenstva pored sebe a ne vas. Razmislite malo, ako vas ljudi žele promijeniti zašto oni nisu ta promjena koju žele u vama? Ne budite ničiji projekt, ne budite ono što drugi žele od vas nego budite iskreni prema sebi i uvijek budite svoji. Tko vas ne voli takvima kakvi jeste su ljudi koji vas ne zaslužuju.
Vaši partneri i ljubavnici vaš pokušavaju promijeniti? Pa oni vas ne vole. Zamislite samo, oni ne žele imati osobu kakva jeste pored sebe. Oni bi rađe tu osobu uništili i imali neki drugi. Neku idilu iz svoje mašte. Velika je filozofija iza ovog: više vrijedi čovjek koji može nešto pružit nego onaj koji može puno toga dati. A oni koji vas žele promijeniti su oni koji žele da im puno toga date. Ne vjerujte onima koji vas žele promjeniti, vjerujte onima koji vas poštuju onakvima kakvi jeste.

Ne očekujte najbolje. Nikad.
Nakon nečijeg obećanja nemojte očekivati da će se ono ispuniti, nemojte očekivati najbolje. Nemojte niti ništa očekivati nego očekujte najgore. Ljudi su to i uvijek će vas prevariti no ako očekujete najgore a ne dobijete ništa onda ste dobro. Ako očekujete najgore a dobijete upravo to, pa to ste i očekivali. Ako očekujete najgore i dobijete najbolje onda ste sretni. Uvijek nakon obećanja očekujte najgore i ne vjerujete nikome. Slomljena obećanja su razlog slomljenog srca, zašto dopustiti da srce bude slomljeno? Ne vjerujete nikome jer ionako svi misle samo na sebe.

Nije li lijepo kad mrzite?
Ne govorimo ovo svima nego samo vjernicima. Vama kojima je mržnja zabranjena. Kad čujete od svojih otaca vjere nešto što vam se i ne sviđa nešto što vam nije po volji, mrzite ih, mrzite ih jako, mrzite ih svim svojim duhom. Imate toliko medija po kojima možete objaviti svoj glas, zato u što većem broju, što glasnije, što opakijim jezikom pokažite svoju mržnju prema njima. Javno istupite i recite svojom vjerskim poglavarima koliko duboko ih proklinjete koliko jako ih mrzite. Nemojte tu stat. Hranite tu svoju mržnju, naučite svoju djecu toj mržnji i neka ona nauče svoju djecu isto. Recite svom vrhovnom poglavaru da je zmija, njegovim pipcima poželite smrt, bolest, ismijavajte ih jer ono što kažu i što naučavaju nije ono što vi želite. Dragi vjernici, samo vi mrzite i sudite svojim poglavarima. Nije to ono što su vas učili, naprotiv je. Vas su ti poglavari učili da volite, da se ljubite međusobno, da ne sudite druge i da ne mrzite ljude. Nije li divno paklu kad vidi vjernike u ljubav Božju koliko zapravo duboko mogu mrziti? Predivno je. Predivno je gledati kako ostavljate Božja učenja i Njegova svjedočanstva, predivno je gledati kako proklinjete one koji vas vode kroz vjeru. Nije to loše jer to znači da sazrijevate da se odvajate od svoje vjere koliko god tvrdili da ste upravo vi pravi vjernici i znate bolje od svojih poglavara. Možete im suditi da su opsjednuti sa našom braćom iz pakla ali znajte da to nije tako. Mi ne opsjedamo vaše poglavare nego uživamo vas gledati kako mrzite upravo njih. Sve je to došlo od vas a ni malo od nas, sve su to vaši osjećaji sve ono što imate u sebi. Kako li ste ikad takvog srca mogli pred oltar svoga boga? Znate li da upravo tako rušite taj oltar? Svojom mržnjom? Zato ne okljevajte nego mrzite dalje, ipak to ste vi takvi kakvi jeste. Pravi vjernici.

Rat je pakao.
Ne možete biti dalje od istine s tom izrekom. Pakao ima svoja pravila i zakone. Pakao ima i svoje granice koje nitko nikad ne prelazi. One su istok, zapad, sjever i jug. Unutar svake granice su svoji kraljevi, prinčevi, vojvode, generali i legije. Pakao ništa ne radi mimo zakona pakla, svaki demon, svaki princ, svaki kralj i svatko iz legije se uvijek drži zakona i nikad zakon pakla neće prekršiti. Jeste li znali da čak i opsjednuće ima svoje zakone? Naime, ni jedan demon neće ući u nekoga ako mu taj to ne dozvoli, ako se prije ne sklopi ugovor a taj ugovor se nosi kod Boga koji ga također prihvati. Sve ostalo je borba između egzorcista i demona. U paklu postoji skup pravila i zakona i apsolutno nikad nitko nije prekršio taj zakon. Zašto onda kažete da je rat pakao? Zar u ratu ne pogibaju nevini? Zar u ratu ne pogibaju djeca? Koliko je vaših žena silovano u ratu? Koliko ih je mučeno i brutalno zaklano? A zakoni rata kažu da se to ne smije dešavati. U ratu se zakoni uvijek prekrše a u paklu baš nikad. U paklu su duše koje su zaslužile biti tamo a jesu li zaklana djeca u ratu to zaslužila? Rat nije pakao, rat su ljudi. Prihvatite to.

Kako to da Bog stvara toliko zla na zemlji a i dalje ljudi mu se mole? Znate li da nekada davno kad bi žena nekome pomogla od ozljede ili bolesti bi ju spalili na lomači? Znate li da je zabranjeno onda bilo prihvatiti bilo kakvu pomoć od žene za koju bi sumnjali da je vještica nego kao jedini lijep bi bila molitva? Pričanje sebi u bradu za njih je bio lijek. A danas, jeli išta drugačije? Nije, bar na nekim mjestima a svejedno je Bog onaj koji je stvorio zlo i krive Sotonu za sve loše što se dešava i pri tome ljube božji oltar a oltar sotoni spaljuju do pepela. Žao nam je kad se krivi sotona za bilo kakvo zlo ali još više nam je žao što ljudi ne vide da je to zlo stvorio Bog jer ako je Bog što onda ne pomogne? Glad, siromaštvo, rak u djece, ratovi, sve je to došlo od Boga, onda ne krivite Sotonu za božja djela, krivite Boga a za ljudske zločine krivite ljude. Upamtite, u zlu koji ljudi čine nema ni sjene vraga, u masovnom zlu koje je zahvatilo masu ljudi, postoji božji dodir.


Ako je Bog stvorio čovjeka prema svojoj slici pitanje je:kakav je to Bog? Toliko zla čovjek učini, toliko nepravde u svijetu a a drvo znanja je zabranjeno. Tek kad je Eva zagrizla u zabranjeno voće, tek kad joj je pristiglo znanje kao i Adamu tek se onda Bog naljutio. Jer je pravo lice Boga izašlo na vidjelo. Sex, jelo i piće pa zlo poput ubojstva, pedofilije, lopovluka, uništavanje prirode, pohlepa i svo zlo na svijetu. To je lice Boga. A upamtite, Lucifer se pobunio protiv Boga. A vi? Kad će te?

Ajmo malo pregledati sami sebe, izbaciti svu negativnost i sve loše jednostavno otkazati. Shvati da u tebi postoji moć koja se zove božanstveni čovjek. Shvati da ti netreba crkva, hram, džamija ništa od toga osim priroda i ti sebi sam. Meditiraj ispred ogledala i svaki put kad otvoriš treće oko ugledaj Boga, jer ti si Bog samo što to ne znaš. Jer vaši životi su brzi, strašni i depresivni. Zadovoljavate se mrvicama kruha a vama pripada gozba. Svi bogovi koji su postojali su bili preslika čovjeka, preslika tebe neka bude onaj koji donosi svjetlost

Nadaj se milošću božjoj. Pazite li vi ljudi na ovakve izjave? Nude vam milost Boga u zamjenu za nešto. Boga kojeg nema? A zašto poruka nebi glasila: ponudi drugima milost, čak i onda kad joj se ne nadaju, čak i onda kad ju ne traže. Jer sve ono što je duhovno, dolazi od ljudi a ne od Boga.

Na žalost istina je ponekad surova a ponekad je istina da kad čovjek provede život tražeći Boga, zaboravi vidjet čovjeka. Kažu vam onda da je Sotona u svemu a vi ga i vidite u svemu jer su vam tako rekli. Kažu vam onda da je zadovoljstvo grijeh i vi ga vidite kao grijeh. A nikad vas ne pitaju. Nikad od vas ne traže da kazujete svoje osjećaje, da osjetite svoje misli ili mislite o svojim osjećajima. Jer to je pak grijeh. Ali nije, grijeh je ne biti vjeran sebi. Grijeh je ne dozvoliti drugima da budu vjerni sebi. Grijeh je slijepo vjerovati a ne razmišljati.

Mnogo je proroka u zadnje vrijeme. Nude istinu, iskupljenje, snagu, raj, slavu, no na kraju se sve svede na jednu stvar. Cijenu! Ono što nude, također i košta.

Prihvaćanje nije samo čin, nego je nauka. Znanje je moć a većim znanjem počinjete više prihvaćati a time i razumjeti. No, nažalost ne može se čovjeku samo reći da počne prihvaćati i on to učini. Mora ga se naučiti da uči a onda da prihvati. Zato učite što više, nemojte slijepo vjerovati, u sve sumnjajte pa u riječi koje ovdje čitate. Uvijek postavljajte pitanja i zahtijevajte odgovore i ne zadovoljavate se samo jednim odgovorom nego ih tražite i dalje. Nemojte zapasti u jednoumlje nego oslobodite svoj um svim opcijama, oslobodite svoje srce svim ljudima i prihvatite razlike u njima.

Tolerancija je po nekima naličje zla, djelo Sotone. Po njima to je jedna od Sotoninih najdražih igara prevare. Zanima nas onda, tko je zapravo taj Sotona? Jer ako je tolerancija toliko zla, treba ju izbjegavati i biti netolerantan. Što znači da ne trebate poštivati tuđa mišljenja niti drugačije ljude. Što znači da imate dozvolu njihova Boga činiti zločine prema onima koji su drugačiji ili različitog razmišljanja i to je odobreno od njihova Boga. Dakle tko je taj Sotona? Negativac ili pozitivac? Kakvo li to mračno biće gmiže po dnu pakla a želi ljudima da se poštuju? Nije to nikakav vrag nego čovjek, koji želi da mržnje na svijetu bude mnogo, tako da izađe među ljude kao njihov spasitelj, prorok i izbavitelj iz plodova mržnje koju je sam posijao.

Ono što je bog, zapravo je sve. Nalazi se u svemu, u ljudima, u životinjama, biljkama, vodama, vatri. Nalazi se u kamenu a i ispod njega. Nalazi se u nama, oko nas. Sve što postoji je bog. Ako ne vjeruješ onda proupitaj. Nemoj koristiti činjenicu da ako sve postoji to dovoljan dokaz da Bog postoji. Otkrij ga sam. Otkrij ga u sebi. I ti si Bog.

Njegova priroda teško je razumljiva. Možešte li razumjeti svoju prirodu? Svoj duh? Počnete li shvaćati sebe i svijet oko sebe početi će te shvaćati boga. Nećete moći razumjeti ali će te moći osjetiti. Nećeze moći razumjeti zašto možeze osjetiti ali ne i razumjeti ali će razumjeti ono što osjećate.

Cijeli svijet je onakav kakvim si ga stvarate. Raj ili pakao, ovisi o vama. Stvarate li si pakao i razumjeti će te vraga, stvarate li si raj i razumjeti će te si sebe boga. Nemojte se bojati uništiti pakao, istina je da tako unistavate i dio sebe ali zato ostavljate si prostor da stvorite sebi veći raj. Nemojte se bojati zla u sebi jer tako se bojite samih sebe. Ali ostaje na vama kako i kad iskoristiti zlo u sebi i kad ga i kako uništiti.

Ne postoji prirodno i natprirodno. Postoji objašnjeno i neobjašnjeno. Ne objašnjava se sve samo umom nego i dušom. Duša osjeća ono što um ne može dosegnuti. Duši je potrebno prosvjetljenje da bi vidila sve.

Svijet nije savršen, niste ni vi ljudi. Iz toga dolazi da ni bog, Aloim nije savršen. Ništa ni nije savršeno jer inače nebi postojala mogućnost za razvoj. Kako bi se svijet i ljudi mogli razvijati ako su već savršeni? Aloim nije savršen, Aloim se stalno razvija i tako u vjernost.
Ne postoji samo jedan Aloim, ne postoji samo jedan Bog. Svaki je čovjek Aloim. Svaki je čovjek Bog. Svi i sve skupa činimo jedan Aloim, jedno biće.
Ako ljudi ne mogu biti vjerni jedni drugima onda ni Bog, Aloim me može biti vjeran ljudima. Ono nije apsolutno dobro ili apsolutno zlo. To ovisi o ljudima.

A vi ljudi, ni ne znate koliko ste zastranili. Dok upravljaju vašim sudbinama, dok vas gaze i pljuju, dok vam dušu vuku kroz blato prema kaosu, vi dižete ruku na brata, mrzite sestru i ogovarate susjede. Naj gore zlo želite onome koji drukčije razmišlja a niste se nikad zapitali dali ste možda vi oni čije je mišljenje drugačije. Pa niste li svi vi drukčijeg mišljenja? Jeli to vrijedno mržnje i zla? Vi ne vidite da nije jer kad mrzite, krv kola brže kroz vene, srce brže kuca, čudan osmjeh na licu se javlja. Mržnja vas grije, daje vam razloga za ustajanje ujutro, ona vas prožima. Kroz mržnju ne smijete stvarate! ali ipak vi stvarate i sve što stvorite je zlo. Kroz mržnju ne smijete uništavat! ali ipak vi uništavate i sve što uništite je sami sebe.

Dio po dio, sami sebe uništavate sve dok toliko ne uronite u zlo da ga na posljetku i prenesete svojoj djeci. A kad shvatite svoju grešku, već je prekasno. Prekasno zato što su vam djeca već odrasla i ne osjećaju prema svijetu ništa osim mržnje a u srcima im pohlepa i zavist.

Želja i potreba su dvije različite stvari. Nemoj živjet onako kako ti govore da živiš, živi onako kako ti želiš. S vremenom dolazi i mudrost a kad proživiš dovoljno, dobiti ćeš mudrost da živiš onako kako trebaš. I upamti biti slobodnog uma jer jedino slobodan um to može.

Nagledati ćeš se onih koji žive u miru. a govore laži i hvale se svojim pobjedama, nažalost ponekad je tako. U ratu su pobjednici oni koji govore istinu a ponekad su u miru pobjednici oni koji govore laži. Znaš li koji su to ljudi? Ima ih posvuda, u institucijama koje vode nacije, do dvorova koji vode religije, a ima ih i odmah pored tebe. Ako nisi zadovoljan njihovim djelima, proglasi im rat i bori se istinom.

Stalno gledamo ljude koji griješe mnogo, a nakon grijeha sve što kažu je: "oprosti". Ovdje iz pakla se čini kao da je oprost za grijeh razlog za novi grijeh. Barem tako ljudi vjeruju. Grijeh je ono što stalno činiš, a da se kasnije kaješ toga što si učinio. Grijeh je ono što radiš protiv sebe i drugih. Nema ti oprosta za grijeh, pogotovo ako ga stalno ponavljaš i tražiš oprost opet i opet. Riječ "oprosti" ništa ne znači. Ako se kaješ zbog svojih djela ili nedjela, nemoj ih više ponavljati, obuzdaj taj grijeh u sebi i zavladaj njime. Ono što ćeš dobiti je mudrost. Ako se ne kaješ zbog svojih nedjela, upitaj se onda malo o sebi. Ne dozvoli da tvoja djela probuše prazninu kroz tvoju dušu i učine te nesposobnim za suosjećanjem.

Vi ljudi imate toliko mnogo potencijala, vi ljudi ne znate da ste Bog. Vi ljudi, zapitajte se na što trošite svoje potencijale i što sve možete biti. Jer ti si Bog i nema drugih bogova osim onoga koji si ti, osim onoga koji ste vi. Svi ljudi pored tebe isto su Bog, svi vi činite jednoga Boga i sva vaša djela čine Boga. Ne postoji lik Boga, pogledaj gore na nebo i sve što vidiš lik je Boga. Pogledaj dolje na zemlju i ispod nje i sve što vidiš lik je Boga. Svi ste vi jedno i sve što činiš drugima činiš i sebi. Ime Boga je nevažno i nije važno u kojoj namjeri ga koristiš i kako ga zoveš. Aloim je samo jedno od imena. Cijeli tvoj život posvečen je samo životu tako isto i smrt. Ne treba ti poseban dan da se posvetiš Bogu jer ipak sam si Bog, i u Aloimu živiš. Ne treba ti posebna molitva jer svaki tvoji dah koji uzmeš je molitva. Ne treba ti ni svećenik, jer što će ti posrednik između tebe i sebe? Ne treba ti ni zgrada u kojoj ćeš da štuješ, vaša crkva je cijeli univerzum. Svi ljudi su Bog, Aloim, poštuj one pored sebe onako kako poštuješ sebe samoga. Nemoj ubijati jer biti ćeš ubijen, ne uništavaj tuđe obitelji jer i tvoja će biti uništena. Ukradeš li bit će ti ukradeno. Lažeš li, o tebi će se govoriti istina. Pronađi način da se zadovoljiš s onim što imaš jer uvijek ima ljudi koji bi dali pola svog života za desetinu onoga što posjeduješ.

Onaj koji je spoznao mrtve spoznao je ovaj svijet, onaj koji je spoznao sebe ima u sebi dovoljno da oživi mrtve i oživi svijet. Jer svijet je mrtav, sve što ste ikad učinili ovom svijetu samo dokazuje da ga mrzite. Sve pošasti svijeta od ratova do bolesti, od pohlepe do onečišćenja. Pogledajte samo oko sebe koliko zlih stvari ste donijeli na svijet i upitajte se: jeli to dokaz ljubavi ili mržnje? A eno i ljudi koji vole ovaj svijet, oni koji ga vole a mrze sebe. Jer mrziti drugoga znaci mrziti i sebe, a ipak eno ljudi koji će činiti dobro za svijet ali ne za ljude nego za ono pored njih. Za stvarčice, za ono što dodirujete, što imate u džepovima, za vaše naprave za sve ono što nosite na sebi a ne u sebi. Voljeti te stvari taj materijalni svijet više od svega, stavljati materijalno na prvo mjesto, znači ne voljeti sebe. Želiš li pomoći svijetu nemoj tražiti bogove oko sebe, nemoj gledati božanstvenim sve one malene stvarčice koje si sebi učinio potrebnim bez kojih više ne možeš. Nemoj tražiti boga na nebu ni na zemlji pronađi ga u svojoj sjeni, jer ono sto smatrate bogom samo je sjena onoga što je čovjek.

Želiš li pronaći unutarnji mir, ne očekuj ništa od sebe i drugih, ne traži ništa od njih osim onog najpotrebnijeg. Jer veliko je pitanje; Dali možeš dati koliko i možeš uzeti? Uzimajući i tražeći stalno, duša postaje nemirna a put do mira iz te točke davno je zaboravljen. Znaj da tvojim životnim potrebama mora doći kraja, a o kraju ti odlučuješ kakav će biti.

Ljudi uče o bogu koji je ljubav i koji poznaje i živi u ljudima. Ako taj bog živi u nama, znači da poznaje i mržnju, a ako je i poznaje znači da je i kao dio sebe koristi, a taj je bog onaj bez mržnje. Ako pak ne živi u nama ili na bilo koji drugi način ne poznaje mržnju, ne može se zvati bogom jer nije svemoćan. A ako ne poznaje mržnju, kako onda može poznavati ljude u njihovoj cijelosti? Ako bog poznaje mržnju, ne može biti subjektivan u vezi nje i ne može se tvrditi da ju razumije. Da bi ju razumio mora biti objektivan, što znači da i bog može mrziti. Zato čovjek mora težiti samospoznaji i vjeri u sebe, a ne težiti vjeri i spoznaji Jednoga Boga.

U Početku bijaše nečega čega je uvijek i bilo. Ništavilo je ono čega nikad nije bilo. Da je ništavilo bilo nekada bilo bi i danas. Sve što postoji, postoji od uvijek a sve sto je oduvijek ujedno je i za uvijek i ono je božanstveno. Sve što postoji je Aloim. Ipak, svaki dan ima svoji kraj, on nestaje i više se neće ponoviti. U nama od jučer ostaje samo njegova sjena, stoga ispuni svaki dan i to tako da te sjene ne postanu bolne. Ispuni si svaki dan, da biš u njegovim sjenama sutra uživao.
Čovjek koji ima sve materijalno u svijetu šo novac može kupiti, može biti i najsiromašniji čovjek na svijetu. Previše se trudite oko materijalnog, onog što oči vide i ruke mogu uzeti, toliko previše da ste oslijepili na ono duhovno. Ironično je da ono što vam nitko ne može oduzeti, a najvrjednije je od svega, vi ni ne znate da imate, ne znate ni da postoji. Vjeruj u svoju vjeru i u svoj duh, neka ti budu nepokolebljivi, i bit češ naj bogatiji čovjek na svijetu. Ne zaboravi da si i duhovno biće, te kako tvome tijelu treba hrana da živi, tako treba i tvom duhu. Nemoj živjeti da biš radio, nego radi da biš živio, radi za svoje tijelo i za svoji duh. Ni tijelu ni duhu nemoj davati više nego što mu treba. Radom dolazite do potrepština koje su vam potrebne za živjeti, ali često postajete i pohlepni pa zaradite i za desetke života a imaš samo jedan život. Tužno je da tek na samrtnoj postelji shvatite da sve ono materijalno vam nije toliko potrebno koliko i duhovno. Ono materijalno nećete moči ponijeti sa sobom u drugi život. Stoga više teži onom nematerijalnom, onom duhovnom, jer duh prelazi u vječnost a tijelo umire. Provedeš li svoj život misleći samo na materijalno bogatstvo, proveo si svoj život zaboravljajući na svoju dušu. Vjeruj, budi u dodiru sa svojim unutarnjim JA svaki dan i nećeš se izgubiti nikada, i nećeš nikada zaboravit na svoju dušu. Za svoju vjeru, za svoj duh, za to trebaš živjeti.

Posto je Aoim sve i nalazi se u svemu što jest, pošto je Aloim i ono živo i ono mrtvo, početak i kraj, znači da u vama živi i život i smrt. Shvati ove riječi jer doista su pronicave.

Patnja ne mora uvijek biti razorna. Patnja je neizbježna za svakoga, zbog nje izgubiš percepciju zdravog razmišljanja i drži te budnim noćima. Ali isto tako iz patnje možeš puno naučiti. Prilijepi svoju patnju, patnji Sotone, Sotona pati jer je kroz stoljeća poznat kao lažac, nečisti, ubojica, krivac za sve zlo na svijetu, za sav grijeh. Aloim je u svemu i Aloim je sve, svemu daje smisao i razlog. Nemoj misliti da je i tvoja patnja besmislena i proizašla iz tame, carstva hladne tišine, nego pronađi smisao patnje, prouči je, postavi se iznad nje i pronađi rješenje svojim mukama.Učini od patnje svojeg učitelja, neka te nauči razlozima tvoje boli, tako da ako ti ponovno pokuca na vrata, znati češ kako joj pristupit. Istinu su rekli: Što te ne uništi, ojača te.

Strpljenje je bitno za duhovni razvoj, nemoj se truditi razviti od jednom, za znanje, duhovni razvoj i spoznaju potrebno je mnogo vremena. Također je istina da je strpljenje vrlina. Ništa ne dolazi od jednom, ni naj mudrijima među vama. Sve ima svoj put i sve ima svoju svrhu.

Diljem povijesti Sotonizma čuje se jedna riječ a to je pakao. Pakao koji služi kao prebivalište zla i svega lošega u postojanju, koje je glavni strašitelj vaših religija i koji vas navodi putem straha da vršite dužnosti koje su vam odredile institucionalne organizacije koje vi zovete religijama. No pakao ne postoji kao ni raj, postoji nešto mnogo veče od pakla i raja a na svakom je čovjeku da shvati što je to.
Raj također diktira svoja pravila i stroge načine ponašanja i življenja da bi se moglo doći do njega. Ta su pravila i zakoni doneseni od ljudi, običnih smrtnika koji nisu ni po čemu veći a ni manji od ostalih ljudi. Život pun pravila, zakona i odricanja samo je poluživot. Ironija je u tome što da bi čovjek došao do raja mora živjeti u paklu i slaviti muke ali ne zato što to priznaje kao pronađenu istinu nego zato što mu je tako rečeno. Vaši pakli postoje samo u vašim mislima a ako tražite njegovu suprotnost onda znajte da to nije raj nego sloboda. Biti slobodan znači živjeti raj, vjerovati u pakao znači živjeti u paklu. Čovjek koji se upliće u slobodu i izbor drugog čovjeka čini to i sebi jer ipak ako je čovjek slobodan u potpunosti onda je slobodan da donese odluke koje mogu i druge ljude dovesti do boli, patnje i očaja. Zato postoji vjera da će ljudi koji su svjesni svoje slobode ipak koristiti to znanje časno i pošteno te ne uplitati se u izbore drugih ljudi osim ako se to od njih ne traži, Budite slobodni ali zapamtite, zaista je istina da ono što činite drugima činite i sebi. Koliko ste bolnih suza drugima nanijeli, toliko ste kapi života iz sebe isušili.
Čovjek se treba upitati samo jedno pitanje, za koliko je vašeg usmjerenja zaslužan strah od pakla i koliko ste mogućnosti i izbora zanemarili zbog njega? Kad vam je nešto što ste strastveno željeli tek nadohvat ruke i ono vas zove, a ne smijete to uzeti zbog straha od paklenog ognja, ne osjećate li tada trenutak sumnje u sebi. Sumnja koja se pretvori u bol a mnogo kasnije nakon mnogo godina u žaljenje. Nisu li te protekle godine u žaljenju zapravo pakao koji ste si sami stvorili? No i tu trebate biti oprezni da ne uzmete nešto što želi biti uzeto i time uništili izbor druge osobe a time i nečiju slobodu jer će te se time samo zavrtjeti u krug i uzeti slobodu sebi samima. Sloboda je univerzalan ali s njom treba biti oprezan i razborit.

Nije bitno božanstvo ili o kojem se bogu radi, nije bitan Bog ni Sotona ni Anđeli ili demoni. Bitna je ideja iz koje je proizašlo ono: "Neka bude života". Riječi već postoje, religije vjeruju o onome koji ih je izrekao ali pitanje je odakle su te riječi došle. I život je započeo kako u svemiru tako i na ovoj planeti pa i na drugima. Religija je uspjela da smanji čovjekovu percepciju života i ograniči je samo na ovaj svijet, ljudski um je otišao dalje, ljudski um je pobijedio religiju uzdajući se u svoju vjeru. Oni ljudi koji traže život izvan ovog planeta se opravdavaju sa znanošću to su ljudi koji imaju vjere da život postoji i drugdje jer ipak nije važno kako je život nastao i tko ga je donio na zemlju, važno je da ga ima i da ga njegujemo.

Kažu da svaki čovjek ima tri lica no postoji I ono treće. Jedno lice pokazuje svim ljudima oko sebe a drugo je lice ono koji samo neki ljudi vide, posebno oni bližnji. Treće je lice ono koje ne pokazuje nikome a upravo je to treće ono njegovo pravo. Zamislite samo što bi bilo kad bi ljudi skinuli sa sebe one dvije maske I pokazivali svima ono svoje pravo lice?
Traženjem dokaza o postojanju Boga sa potpunom se sigurnošću može utvrditi njegov nastanak a to je da je izašao iz ljudskog uma. Nije li tada logično zaključiti da ne treba tražiti Boga negdje drugdje nego u sebi samima. Ako je Bog proizašao iz ljudskog uma onda se Bog nalazi u ljudima a to znači samo da čovjek jest Bog.



Sotonizam se ne smije nazivati religijom nego vjerom a ponajviše kulturom osobnosti.

Vaša vjera, vaše misli i osjećaji ne postoje u instituciji i ne mogu imati imena. Sve ono što čovjek nosi unutar sebe njegova je vjera i njegov život i nitko nema pravo tome dati ime. Vaš život, vaša vjera je vaša osobna kultura i kult življenja. Ono ne može postojati unutar institucije i nazivati se religijom. Religija je naj veća laž koju je čovjek osmislio jer niti jedna institucija na svijetu koja je postojala i koja će postojati nije toliko velika da bi obuhvatila duh jednog čovjeka a kamoli duh svih ljudi svijeta.

Vi ljudi često hodate po zemlji a da ni ne znate koliko ste spojeni, demoni gledaju kako čovječanstvo razara zemlju a da ne znate da u tom procesu razarate sami sebe. Nije li ovaj svijet fizike, ova zemlja koja vam je tokom evolucije darovala tijelo koje nastanujete? Tijelo koje ste samo posudili dok ga jednog dana ne vratite.
Krv koja teče vašim venama teče poput rijeka planetom i poput rijeka koje hrane zemlju tako i krv hrani vaše tijelo.
Zrak koji udišete u svoja pluća je isti onaj zrak koji udišu i biljke i sve životinje svijeta. Želite li da i vaša djeca također udišu zrak? Ili želite da im zrak postane luksuz koji si neće moči priuštiti?
Nije li vaše meso i vaša utroba ista kao i utroba zemlje. Utroba koju kopate i kopate i iz nje crpite njenu esenciju i nad njom se hranite poput bezumnih vampira koji kad im ponestane hrane samo traže još. Zar ne shvačate da kopate po svom tijelu i s njim se hranite? Jeli to nasljeđe koje ostavljate svojoj djeci? Vaša djeca koja počinju tako nevina, kasnije ruju po zemlji i po svom tijelu u potrazi za preživljavanjem. Preživila bi ona dugo i sretno ali samo ako bi se hranila duhom.
Nisu li vaše kosti, poput planina svijeta čijoj se volji klanjamo? Volja zbog koje i jesu toliko dugo na jednom mjestu, stoje ponosno, ustrajno milijunima godina a onda ste u planinu uštrcali otrov koji ju izjeda iznutra sve dok se u sebe ne sruši. Isti ste otrov uštrcali i u sebe, pa vam se tijela brzo raspadaju i propadaju sve dok vas ne polože u utrobu zemlje, u vaše grobove. Mi demoni gledamo i vaša groblja, gledamo kako nad njima nitko ne plače, jedine suze koje smo pronašli dolazile su iz groba, odvažili smo se i otkopali po neki grob da vidimo tko to u njima plače i ono što smo vidjeli je i nas zaprepastilo; Nakon svog onog truleža, gnoja i bolesti koje ste si uštrcali u vaše kosti, neke su kosti i opstale i nakon što su te bolesne trule kosti nestale, one koje su opstale su za vama plakale. Tužno je u svemu tome što nisu plakale jer vas više nema, nego su oplakivale vaše živote. Nekada davno toliko davno da o tome nemate zapisa, mnogo davno i prije poretka kojeg vi nazivate civilizacija, s radošću smo osluškivali kosti preminulih. Naime one su pjevale. Pjevale su o radosnom životu koji je njihov vlasnik imao, pjevali su o njihovom dodiru sa svojim duhom, onda smo se i mi smijali, onda smo i mi imali krila.
Kroz stoljeća ste pronašli razne puteve do nas i mnogo puta vas slušamo kako nam postavljate pitanje: “Tko će plakati za nama?” No udovoljite nam malo i dopustite nam za promjenu da mi vama postavimo jedno pitanje: Tko će pjevati o vašem životu? Potraga za tom osobom ne počinje od vašeg partnera, vašeg roda ili naj boljeg prijatelja, nego iz vas samih. Pronađete li svoju dušu, ona koja je samo jedna u vama i pronaći će te tisuću ljudi koji će pjevati pjesme o vašem životu nad vašim grobovima a zajedno s njima će pjevati i vaše kosti a kad kosti pjevaju i zemlja je sretna jer onaj koji je pronašao svoju dušu stvara mir na zemlji i stvara mir zemlji i svome tijelu. A demoni će povratiti svoja krila onoga trena kada prvi pjev izađe iz vaših grobova.

Prvi obred obavlja se 23.04.

Dani Svjetla zapoćinju druženjem, dijeljenjem osobnih iskustava, čitanja iz osobnih grimoara i slično. Dakle osobe koje se upuštaju u obrađivanju obreda potrebne su doći na dnevno druženje. Ono počinje 23.04. u podne. Ne preporučuje se u to vrijeme konzumiranje alkohola i sličnih preparata, od ljudi koji obavljaju obrede očekuje se treveznost. U to vrijeme skupine mogu grupno nalaziti sve što im je potrebno za obred.

Dani Svjetla je skup od osam manjih obreda kojim se iluminiramo sa životom, kojim prizivamo i tražimo zaštitu i blagoslov božanstava. Obredi su u nas pomnije objašnjeni apsolutno u svaki detalj ali zbog mogučnosti zlouporabe i nerazumljevanja nismo htijeli objaviti te detalje. Obredi su napravljeni na taj način da ih može obavljati svatko, od naših članova skupa sa svečenicima do ljudi koji aktivno prate Demonski Nauk bez članstva u Mysterium Aloim-u. Ovim se obredima ne krše nikakva ljudska prava te ozbiljno napominjemo da se uz ove obrede ne obavljaju nikakvi obredi krvi ili seksualnog tipa.

5 svijeća
posuda za vodu
2 kristalne čaše
Ispod posude za vodu treba nacrtati simbol za vodu

Prije početka obreda potrebno je odabrati osobu koja če voditi ritual. Tu osobu nazivamo Tremezin. Sve ostale okupljene ljude na obredu, nazivamo imenom Magog. Nakon što su se svi sjeli prvo se treba odabrati Tremezin. Osoba koja je prije obreda za to mjesto odabrana zapoćinje sa:

Drugi obred obavlja se 24.04.

Potrebno je:
5 Svijeća ispod kojih treba nacrtati simbol za vatru
1 svijeća za svaku osobu pojedinačno koje drže kod sebe ne upaljene

Osobe koje izvode obred sjedaju u krug, na sredini kruga se nalaze 5 upaljenih svijeća. Ispod njih je nacrtan simbol za vatru. Obred također počinje sa formiranjem magičnog kruga svijetla.
Prije početka obreda potrebno je odabrati osobu koja če voditi ritual. Tu osobu nazivamo Tremezin. Nakon što su se svi sjeli osoba koja je odabrana za Tremezina izgovara sljedeće riječi upučene okupljenima:

Treči obred obavlja se 25.04

Potrebno za obred:
5 Svijeća 1 simbol pentagram 1 posuda u kojoj se nalazi zemlja

Posuda se stavlja na prije nacrtani simbol zemlje a oko posude se postavljaju zapaljene svijeće. Pentagram kod sebe drži Tremezin.

Prije početka obreda potrebno je odabrati osobu koja če voditi ritual. Tu osobu nazivamo Tremezin. Nakon što su se svi sjeli osoba koja je odabrana za tremezina izgovara sljedeće riječi upučene okupljenima:

Četvrti obred obavlja se 26.04

Potrebno za obred
5 svijeća, koje nisu bile upaljene
Po jedna svijeća za svakog koji sudjeluje na obredu

Na tlu se nacrta simbol zraka, na svaki od kutova se postavlja po jedna ne upaljena svijeća i one ostaju ne upaljene. Ostale svijeće svi imaju ispred sebe ali također ne upaljene, one se pale kasnije nakon formiranja magičnog kruga svijetla

Prije početka obreda potrebno je odabrati osobu koja če voditi ritual. Tu osobu nazivamo Tremezin. Nakon što su se svi sjeli osoba koja je odabrana za Tremezina izgovara sljedeće riječi upučene okupljenima:

Peti obred se obavlja 27.04


Peti je obred naj važniji u ovom nizu. On predstavlja ljudski duh, ali onaj o kojemu uči Demonski Nauk.
Potrebno za obred:
3 Svijeće

Po jedna svijeća za svakog od Magoga

Na tlo se nacrta simbol ljudske duše, u svaku kružnicu se stavlja po jedna svijeća. Ostale svijeće svi imaju pred sobom i pale se nakon formiranja magičnog kruga svijetla.
Prije početka obreda potrebno je odabrati osobu koja če voditi ritual. Tu osobu nazivamo Tremezin. Nakon što su se svi sjeli osoba koja je odabrana za tremezina izgovara sljedeće riječi upučene okupljenima:

6. Obred se obavlja 28. 04

U sljedeća dva obreda ne stvara se magični krug svijetla ali se isto pravi prihvačanje Tremezina. Između Tremezina i Magoga potrebno je nacrtati na podu simbol ljudske duše. U Sred tri kružnice se stavljaju po jedna ne zapaljena svijeća. Magog je okrenut prema jugu a Tremezin gleda u njih. Nakon što je prihvačen za Tremezina i on se okreče prema jugu. Svi u svojoj ruci drže zapaljenu sviječu koje sa pale prije početka.

7. Obred obavlja se 29. 04

Prijašnji obred kojim se prihvača ljudska smrtnost završio je stavom u klečećem položaju, ritual uskrsnuča upravo počinje u tom položaju i završava u uspravnom tj. stajaćem položaju što skupa simbolizira smrt i uskrsnuče. Prije početka obreda također se prihvača Tremezin, Magog je okrenut prema sjeveru, Tremezin prema njima, dok se pravi prihvačanje Tremezina svi stoje, nakon što svi kažu: “Prihvačam” Svi kleknu na oba koljenja.

8 Obred obavlja se 30. 04

Ovaj se obred obavlja jednom godišnje, ovim se obredom traži zaštita i blagoslov Demona te također uključuje krug svijetla. Prije obreda, na tlo se nacrta simbol ljudske duše, u svaku od tri kružnica se stavi po jedna ne upaljena svijeća. Tremezin stoji na nogama te nakon što ga Magog prihvati za Tremezina, pali svijeće te se sjedne i zapoćne sa stvaranjem magičnog kruga.

Tremezin:

Ono što postoji, ono što vidimo i ono što zamislimo je dio onoga što Jest. Mislite da laži postoje? One ne mogu postojat ako netko vjeruje da su istine. Mislite da istine postoje? One ne mogu postojat ako netko vjeruje da su laži. Dakle sve što postoji, sve što netko makar i zamisli, ono jednostavno Jest. Iz toga proizlazi da o onomu što Jest možemo reči i laži i istine ali i dalje ostajete zbunjeni sa shvačanjem. Kako onda shvatiti ono što Jest? Jednostavno, Ono što Jest je Neopoznato. Mnogi su mu davali razna imena kao što su: „Božanstvo“, „Bit“, „Univerzum“ ili „Materija“ ali kako god da ga nazvali ono ostaje nepoznato. No, ono što Jest također zovu i „Duhom“, nešto što imaju svi ljudi u sebi, a ako čovjek pronikne u svoj duh i spozna samog sebe, na pravom je putu da spozna i ono što Jest.

Lucifer, Sotona i Demoni samo su dijelovi ljudske mašte, ali upravo ih ta mašta čini stvarnima, upravo nas ta mašta čini živima. Iz toga proizlazi da je i sam pakao koji je također dio ljudske mašte, zapravo i dio onoga što Jest. Ono koji vode rat protiv pakla, vode rat protiv sebe samih i protiv stvarnosti.

Život se svugdje manifestira u troje a to su misli, riječi i srce. Misli predstavljaju mentalni dio života, riječi predstavljaju fizički dio a srce predtavlja duhovni dio života. To troje spojeno predstavlja dušu života ili Aloim. Demoni, Anđeli, božanstva i sve drugo što postoji ima u sebi to troje isto kao što ima i čovjek. Dakle čovjek koji želi spoznat svoju dušu mora spoznati i to troje, koliko u anđelima toliko i u Demonima. Čovjek koji želi spoznati samog sebe mora se upoznati sa svojim Demonskim i Anđeoskim Ja.

Demonski Nauk vuče svoje korijenje iz svih religija i sve religije imaju u sebi nešto od Demonskog Nauka. Sve religije svijeta, sva znanja i mudrosti, sva filozofija, u svojoj konačnici, sve vodi ka istim razmišljanjima i shvaćanjima. Ipak je istina samo jedna i svako toliko se dogodi da polaznik jednog religijskog pokreta, nakon godina učenja i traganja spozna nešto što vidi kao istinom a što štuje pripadnik neke druge religije. Poput gravitacije, veći objekt privlači k sebi manji objekt. Istina je ovdje naj veći objekt koji predstavlja spoznaju ili izvor mudrosti a religije svijeta predstavljaju manje objekte, kojih privlači onaj veći objekt – spoznaja. Ali nema straha ako je Demonski Nauk svugdje. Ovo je njegova tajna, ali budi upozoren!, Tek onda kad budeš spreman da je čuješ, krećeš dugačkom stazom koja vodi do izvora mudrosti. Spoznaja te istine tek je početak.
A istina glasi:
Demon je zrcalo ljudskog zla, Demon je zrcalo ljudskog dobra. Svaki Bog, svaka knjiga i svaki čovjek robovi su mišljenja. Um može nekoga Boga smatrati zlom, um nekog Boga može smatrati dobrotom. Um može knjigu smatrati zlom, um može knjigu smatrati dobrotom. Um može čovjeka smatrati zlom, Um može smatrati čovjeka dobrotom. Prava istina je izvor. Bog je stvoren kao dobro ali tijekom milenija pretvoren je u zlo. Knjiga je stvorena kao dobro, ali tijekom stoljeća biva pretvorena u zlo. Čovjek je rođen kao dobro ali tijekom godina postane zao. Čovjekova je priroda da sve što je dobro pretvori u zlo. Demon u svoj prvoj prirodi, onoj izvornoj nije ništa drugo bio nego duh, božanstvena moć. Tijekom prolazećih milenija, pretvoren je u zlo. Ako gledamo kroz ove činjenice, shvatimo da je Demonski Nauk zapravo Nauk Duha, njegova doktrina. Onaj koji pokušava zaista shvatiti Nauk Duha, taj nauk pronalazi svugdje oko sebe, u svim aspektima svog života, u svim religijama. Onaj koji ga traži zna da imena nisu toliko bitna koliko je i njihova svrha. Demonski Nauk ili Nauk Duha postoji pod mnogim imenima još od početka čovječanstva. Ovo je bila njegova istina.

Sve što poznajemo kao materijalno, duhovno, kao i ono što dolazi od energije ili života jest Jedno. Sve što je podložno mentalnom razumijevanju stvoreno je od tog Jednoga. Sve što jest Jedno, živi u svemu. Sve ima i svoje dijelove, koji su podložni svojim zakonima svega što je stvoreno ali i sve što je stvoreno također postoji u umu Svega. Ili, sve što postoji (cijeli svemir) je Aloim, sve što postoji je i stvoreno od Aloima. (cijeli svemir je od Aloima i stvoren). Svi bogovi koje je čovjek stvorio, došli su na svijet s čovjekom, vrhovno biće Aloim, postoji od uvijek.
Želite li prodrijeti u bit božanstvenoga, morate prodrijeti u bit samih sebe. Želite li shvatiti kolika ste duhovna bića, onda naučite koliki ste kao materijalna bića. Želite li gledati u budućnost i vidjeti sebe poslije smrti, pogledajte u svoju prošlost i sagledajte svoj život. Bilo što da želite saznati o sebi a povezano je s onim svijetom isto je kao o vama na ovome svijetu. Ali i znaj da nijedna tajna nije skrivena, tako da kada sagledavaš svoj život, u formulu unesi i svoje naj mračnije tajne.

Sve je povezano, sve je jedno. Svaki je čovjek kap vode u oceanu, sve što postoji jest taj ocean. Baciš li kamen u vodu, nastaju valovi, valovi koji se osjete na drugom kraju oceana. Ova poruka u sebi sadrži veliku moć tu moć dobiva onaj koji ju shvati. Učiniš li nešto dobro, iz tog dobra može da se rodi mnoga dobra, učiniš li nešto zlo iz toga zla rađaju se mnoga zla. Čovjek koji vjeruje da pripada dobru, a stalno govori o onima, koji nisu kao on, da su zli, rađa samo zlo. Vi koji nas osuđujete da smo zli, da smo izašli iz pakla, rađate to zlo i sam pakao. Od vas, ako nastavite sa svojim tvrdnjama ne može izaći ništa dobroga. Sve što činite, ma kako to bila mala i beznačajna stvar, ima svoj odjek u oceanu vječnosti, sve što postoji je u konstantnom pokretu, pokret koji je dio onoga što postoji i pokrenuo. Ono nikad ne prestaje jer život nikad ne umire. Onaj koji shvati ovu poruku može kontrolirati svoje mentalne, duhovne, fizičke i magijske jeke koje odjekuju u vječnosti. Poruka dakle glasi: Čovjek sam odlučuje dali je on Demon ili vrag ili je Anđeo ili Bog. Sva vaša mišljenja koja imate o nama, na nas ne utječu, ona utječu na vas i na vaš život. Sve što radite drugima radite i sebi. Iz toga idemo u shvaćanje da sve što postoji ima i svoju suprotnu stranu ali je zapravo jedna cjelina. Dobro i zlo samo su ekstremni suprotni krajevi jednoga. Tko među vama može točno odrediti granicu koja razdvaja dobro od zla? Tko među vama može s apsolutnom sigurnošću reći: „Tu prestaje dobro a počinje zlo“? Uzmete li štap, točno na polovici štapa povučete jednu crtu i kažete si: „jedna polovica štapa predstavlja zlo, druga polovica štapa predstavlja dobro“. Nije li zapravo da u svojoj ruci držite samo jedan štap a ne dva? Kako od te polovice štapa idete prema njegova dva kraja, idete zapravo do njegovih ekstremnosti. Onaj koji shvati tu poruku ima moć da pretvori dobro u zlo a i zlo u dobro. Kako kod sebe tako i kod drugih.

O ljudskoj žrtvi

Uistinu je naj veća od svih žrtva ona ljudska. Ali krivo ste je shvatili. Naj veći dar koji čovjek može dati je svoj život ali ne doslovno. Svoj život kao takav morate smatrati darom i čuvati ga svim svojim snagama te poštivati sav život koji postoji. Ali ako čovjek živi i diše svoju vjeru onda naj veći dar svojoj produhovljenosti koji može dati je njegov život. I to tako da svaki aspekt svog života posveti potrazi, unaprjeđenju sebe samoga i duhovnoj spoznaji. Taj čovjek se lišava prijateljstva, životnih partnera, osnivanja obitelji, svega što je ostalim ljudima normalan život. Lišen svega što oslikava današnjeg čovjeka ima mjesta i vremena za svoju duhovnu potragu i potragu za istinom. To nije čovjek koji se druži, razmnožava, veže, taj čovjek ne radi ono što svi drugi rade, on se preispituje, traga za istinom, uči cijeli svoj život i usavršava se do božanstva. On cijeli dan misli, priča i osjeća svoju vjeru a kad spava ju sanja. On postaje mistik, ima odgovore na mnoga pitanja a kad ih nema onda ih traži. Njemu nije stalo do toga što drugi o njemu misle, on je od tuđih mišljenja oslobođen. On ne kudi samog sebe zbog svoje prošlosti, on je od nje pročišćen. On ne mari o svom vanjskom izgledu, važniji mu je onaj unutarnji. On ne gleda kako drugi izgledaju, na mjesto čovjeka on vidi svjetlo. On ne zna za srditost, on sebe ne dovodi do situacije da bude srdit. Čovjek ispražnjen i očišćen od svega što je nekad bio ne zna kako mrziti, mržnja mu postaje nepoznanica. Na njemu je da ne grabi znanje samo po površini vode nego da roni u naj dubljim oceanima mudrosti. Taj čovjek prekida sve svoje spone sa životom i sve ono što propušta, sve radosti i uživanja njegova su ljudska žrtva. On postaje žrtvovani čovjek. Žrtvu koju sprovodi cijeli svoj život. Također ona nije za svakoga, jer ipak treba živjeti i uživati u životu, ona je samo za one koji osjete potrebu da prinesu takvu žrtvu za one koji znaju da im je naj veća radost svoja duhovna spoznaja. Ona je za mistike i za svećenike. Znanje je dar demona, dar demona je spoznaja o svojem božanstvenom ja. Kako čovjek uči od njih tako i spoznaje da ni demoni nisu potrebni, to je njihova žrtva. Žrtvovani čovjek oslobođen je demona i bogova, njegovo osnovno znanje je da je on Bog, kao i što su svi ostali ljudi Bogovi a svi ostali Bogovi dio su jednog božanstvenog organizma a to je mističan Aloim.

Jedan od životnih ciljeva neka vam bude otrgnuće iz laži koje propagiraju religije, jer će te skupo platiti za putovanje njihovim stazama. Životne putove si sami izaberite i ne slušajte izmišljene religije i njihove lažne bogove. Pronađi Boga u sebi. Aloim.

Poznato je da je čovjek živio još tisuće godina prije nastanka religije. Ono što danas naučavaju je da su ljudi iz tog doba živjeli pod vlasti Sotone klanjajući se poganskim božanstvima. To je naravno čista laž i nešto što povijesno ne može biti istinito. Kako je tada mogao vladati Sotona kad nije bilo poznato ni njegovo ime? A kasnije su ona poganska božanstva protjerana u demonska a to je djelo ljudskih ruku i netočnog naučavanja.

Kada vas izmišljeno božanstvo zarobi, ono upravlja vašim životom i vašim emocijama, govori vam kako da se ponašate, kako da pričate i mislite, što da svetkujete, što i kad da jedete čak i kako i u kojim količinama, te kasnije zavlada vašim instinktima. Tu je čovjek skroz zarobljen i nije više u dodiru sa samim sobom. Ljudi, raskinite lance tih lažnih božanstva, spoznajte same sebe i preuzmite kontrolu nad svojim životima.

Kad stalno ponavljate svoje greške, postepeno se odvajate od sebe pa te greške ili grijesi postaju zastor koji vas odvaja od vaših duša i tek u tim trenucima čovjek naj žešće želi pronaći Boga a to je pogrešno! Upravo tada čovjek bi trebao početi tražiti samog sebe.

Tijekom mnogih godina Aloim se malo pomalo približavao ljudskoj spoznaji. Svako toliko rodi se netko tko bez imalo muke može doseći do već prije postavljenih granica i pomaknuti ih. Vi ih zovete svecima, prorocima, magovima i ostalim imenima. Oni jesu naučavali o Aloimu ali samo pod drugim imenom a pravila koja su se kasnije postavila došla su nakon njihove smrti i postavili su ih ljudi koji su u njima, tim pravilima uvidjeli korist za svoju ciljanu grupu ljudi. Tu dolazimo do pohlepe. Pohlepa je snažna i moćna sila koja navodi ljude da čine stvari koje im nisu uvijek po volji. Stvari koje su ekvivalentne grijehu.

Stablo života, da bi se moglo razvijati potrebno mu je svijetlo, kao što je potrebno i svakom čovjeku. No, korijen stabla nalazi se duboko u tami i raste u dubinu prema njoj. U toj tami se nalazi voda iz kojeg se stablo napaja i ono živi. Nisu vam rekli točno, da tamu treba izbjegavati, lagali su vam kad su vam rekli da se tame treba bojati. Jedino što je strasno u tami je um onoga koji u nju gleda. Ako se bojite tame, bojite se sami sebe jer sve što ste zamislili da živi u njoj, živi samo u vašem umu, ono što u njoj vidite je ono što iz vašeg uma stavljate u tamu. Ako se trudite izbjegavati tamu, onda izbjegavate sebe, jer tama poput svijetla dio je čovjeka. Čovjek ne balansira između svijetla i tame, nego su to dvoje u savršenoj koegzistenciji unutar svakog čovjeka. Ljudi koji vam kažu da se treba boriti protiv tame ili pak protiv svjetla su u zabludi, oni sami se bore sa samim sobom i taj svoj rat forsiraju drugim ljudima oko sebe. No to samo dovodi do kaotičnog stanja svijesti i duha, dolazi do toga da se ljudska duša počne raspadati na svoja tri djela i čovjek prestaje biti jedno sa samim sobom a i s ostalim svijetom i božanstvom. Mislite li da i mi demoni živimo u tami? To je istina samo ako vi tako želite. Demoni žive u vama i na vama je izbor gdje će te nas postaviti, u tamu ili u svijetlo ili će te jednostavno prestati vjerovati u nas pa da i mi nađemo svoj mir.

Koji je naj veći pad čovjeka? Ima oči a ne vidi, ima uši a ne čuje, ima usta a ne zna govoriti. Kažu da su Demoni majstori retorike a mi vas pitamo: Što je u tome loše? Jeli ima lošeg u tome kad se izgovara istina? Istina je da su demoni nekada bili Bogovi, istina je da su zbog ljudi ti bogovi danas demoni. Jeli postoji u tome logika? Osim one da je čovjek sposoban stvarati i uništavati Božanstva. Ljudi danas svugdje vide Boga, dali su mu bezbroj lica a vragu samo jedno. I od onih bezbroj božjih lica, čovjek vidi, čuje i priča samo o njemu a da ga u stvari nikad nije vidio niti čuo a o njemu priča stvari koje su mu drugi ljudi rekli da priča. A zašto ne vidite čovjeka? Zašto se klanjati nečemu što je zamišljeno i ne vidljivo a biti slijep na čovjeka, biti slijep na čitavi svijet i njegove probleme? A tako je lagano postati bogom, da bi to ostvario, čovjek samo treba osjetiti svoju dušu i ništa više. Jer ljudska je duša ona koja stvara i uništava bogove, posrnuli ste onda kad ste to zaboravili. Dublje ste se pokopali onda kad ste stvorili nas demone, jer u tom ste trenutku dokazali sebi samima da ste sposobni stvoriti nešto tako užasno i zlo, nešto što tako dugo plaši čovječanstvo a mogli ste stvoriti bilo što predivno. Da li vam to što govori o vama? Da li se treba bojati nas demona? Pa mi smo samo plod vaše mašte, možete nas uništiti kad god poželite, trebate se bojati sami sebe jer sav strah na ovom svijetu ne dolazi iz tame ili pakla ili vraga, nego dolazi od vas i ostaje u vama. Čovjek treba vidjeti čovjeka, onda će se prestati bojati, onda neće biti potrebe za izmišljenim bogovima ni za demonima. Postojat će samo ljudska duša, sve duše u jednom, svi zakoni prirode, pravda i razum, um i mašta sve što postoji biti će shvaćeno kao jedan organizam, koji je toliko velik da ga se ne može objasnit niti racionalizirati niti stvarati pravila o njemu, niti mu davati lica ni imena. Alfa i Omega kao jedno, početak i kraj, Aloim.

Ne dozvoljavajte da vam drugi govore što da osjećate i kome da se klanjate, vi u sebi imate svoj duh, njega slušajte, ono što je unutar vas, ono ne dodirljivo ima želju da se manifestira izvan vas u dodirljivo. To znači da vam nisu potrebna svjedočanstva o Bogu, jer boga si od uvijek imao a taj Bog si ti. Budi slobodan ali i budi upozoren, prvo dobro promisli o onome sto čes stvoriti, pazi da ono što izlazi iz tebe neće nauditi ni tebi ni drugima i da neće nauditi svijetu na kojem živiš. Ako si to zadovoljio onda stvaraj, stvaraj svojim punim duhom, stvaraj svojim mislima i svojim srcem, stvaraj kao da ne postoje iznad tebe sile raja niti sile pakla, jer zaista ne postoje ako to ne želiš. Ako želiš da postoje sile pakla, one postoje u tebi jer si ti tako rekao a one mogu i izaći iz tebe i podijeliti se drugima oko tebe. Stoga dobro promisli što češ da stvaraš i uništavaš, dobro promisli prije nego što stvoriš pakao na zemlji. A zašto stvarati pakao kad je tako jednostavno na zemlji stvoriti raj?.

Još jedan teži zadatak, kada doznate spoznaju je njeno održavanje, ostvarivanje i zadržavanje. Ovisi o tome koliko često svjesno činite životne greške i da li živite za protiv života i životnih normi. Važno je dakle u tom veličanstvenom stanju poštivati život, kako svoj tako i tuđi. Kada čovjek kroči stazom spoznaje Aloima sasvim mu se jasno počinje otkrivati svijet u svojoj duhovnoj ljepoti. Prisutnost spoznaje božanstva tj. Aloima, otvara ljudima njihove duhovne oči zbog čega je ljudski put kroz život lakši, jer u tom stanju ljudi pronalaze ne izmjerivu snagu za kročiti dalje kroz život. Ono o čemu tu pričamo je duhovnost i vjera.
Aloim u svom beskraju i veličini kao pozitivna nuspojava posvjetljava naš intelekt, maštu i duhovnost. Time nas vodi putem stvaranja i pravednosti, dovodi nas do duhovnog pročišćenja i spoznaje. Onaj koji dosegne tu spoznaju dobiva na dar ogromnu duhovnu puninu i unutarnje pročišćenje. Takva osoba je u potpunom dodiru sa svojim božanskim JA. Ako spoznate Aloim, također dobivate dar rješavanja dilema i dvojbi. Jer biti u dodiru sa sobom znači imati izjednačene misli riječi i srce, biti u dodiru sa svojom dušom, a rješavanje dvojbi i dilema neznatne su borbe ako se one vode kroz duhovnost.

Potvrdu božanstva nalazimo u prirodi koja svojim redom i zakonitostima otkriva svoje božansko porijeklo, pa je prema tome porijeklo zakona među ljudima također božansko, jer upravo zakoni otkrivaju znanje višeg reda koje u sebi spaja zakone i božanstva

Teško je se ponekad nositi sa boli. Ljudi od uvijek traže načine kako da unište bol, od raznih izopačenih obreda koji ubijanjem svoje unutrašnjosti i pridonošenjem ljudskih žrtava preko nasilnog življenja kreće putem demonizacije kojim sebe čini demonom, pa do raznih lijekova i supstanca koja ne samo da otupljuju tijelo nego i duh, te iskrivljavaju maštu. No ipak, uzvišenost misli oslobađa dušu od patnje potvrđujući tvrdnju da bol nije u prirodi nego u pogrešnom mišljenju. Ljudi naj više pate nakon gubitka voljene osobe. No, zašto gubitka ako vjerujemo u život vječni? U pravu su oni koji ne oplakuju mrtve, nego slave njihov život i raduju se skorom sjedinjenju.

Čime hranite svoju dušu nego ljubavlju. Onom koju dajete, primate i promičete. Ponekad se morate zapitati: "Da li možete dati više nego što možete i primiti?" Jedno od pravila sotonističkog svećenika Mysterium Aloima prema Elaboratu (knjiga zakona za naše svećenike) upravo je da daje više nego da prima. A duša koja ima u sebi te darove zaslužuje Aloim i otkriva raj u sebi. Naj jače oružje ljubavi je milosrđe.

Mnogi će vas pljuvati i mrziti zbog imena Sotone ili Aloima, to potpuno znamo i shvaćamo, ali upravo zbog toga se nećemo odreći imena Sotone, nego ćemo ga nositi ponosno i prema uzurpatorima koristiti oružje milosrđa. Jer ipak, duša koja je odana Aloimu, koja ga je spoznala, prima dar milosti koja je neizmjerna a kad napusti ovo tijelo doseže sjedinjenje s Aloimon, božanstvom u konačnici.

Svi znate koliko je vaš život kratak i prolazan. Neki od vas to zloupotrebljavaju na taj način da iskoriste određeni trenutak vašeg života kako bi vam nanijeli naj veću moguću štetu. A ta šteta je kad dođete u starije godine života, više nemate snage za učinit unutarnje promjene. Vaše znanje koje su vam usadili je nemoguće da ga ne živite koliko god se trudili. Srce mora biti slobodno od znanja i otvoreno svim mogućnostima. U tome leži mudrost.

Sasvim je normalno danas pljuvati po Sotonizmu, to je tako zbog mnogih loših stvari koje je Sotonizam napravio i koje još uvijek ponavlja. Ali ako Sotonizam preuzme na sebe naj veću moguću žrtvu a to je da, samog sebe ubije, uništi i stvori se ne u ljudsku religiju nego u ukaz istine. To je moguće jedino ako ljudske oči nisu stalno uprte u djela nekih Sotonista koji su činili loše i nažao, nego se punom snagom usredotoče na Aloim i time spoznate sami sebe. Aloim nije religija i ono ne želi odvlačiti ljude od svojih osobnih uvjerenja i uvlačiti ih u neke sotonističke sekte. Što se tiče Sotonizma, Aloim želi da se o njemu sazna i uči istina o njegovom nastanku i gluposti svega. Aloim je jednostavno istina.

Između prošlosti i budućnosti nema spona. Možete činiti što god želite, ali kad jednom to učinite ne možete više to opozvat. Ako je u prošlosti dakle učinjeno nešto ne pravedno ono nikad ne može postati pravedno ili opravdano.

Prošlost nas uči o raznim prorocima, svecima i čudotvorcima te o mnogim ljudima čiji je život moguće uzeti kao uzor za svoj. Radi se dakle o tome da nije važno koje su religije, vjeroispovijesti ili svjetonazora bili ti ljudi, važno je da možete nešto novo otkriti od tih ljudi i naučiti od njih. Kad je jednom neka mudrost izgovorena, nitko nema apsolutno pravo na nju, čak ni onaj koji ju je izgovorio. Ona pripada svima, jer istina je jedna i na nju imaju pravo svi ljudi. A ta jedina istina je upravo da ona nije jedna nego cjelokupno znanje započeto još od zore postojanja koja idu sukladno s pravdom, životom i življenjem. Ono što ostaje na nama je da slavimo živote tih ljudi i zahvaljujemo na njihovoj providnosti.

Za one koji se smiju ljudskoj božanstvenosti, tj. jedinstvu, tj. Aloimu: Čovjek koji vjeruje da može podučiti druge božanstvenu spoznaju Aloima; da je sve jedan organizam, ono što on postaje može biti luda, varalica ili lažov a sa stajališta logike možda je i u pravu.
Ludost: Ako vjeruješ u nešto dali te to čini luđakom? Ako da, onda je cijeli svijet pun luđaka.
Lazov ili varalica: Zbog čega bi bio takav, za to je potreban motiv, a nama su motivi mir, tolerancija, sloboda, ljubav, spoznaja itd...
Preostaje da je možda i u pravu. Poseban naglasak na možda, jer ponekad je taj možda iskra vjere koja nadjača sve vatre svijeta.